Disk pločice

Postavljeno od administrator 14/11/2018 0 Komentar(a) Auto delovi,

Disk pločice

 

Sve što juri jednom treba stati ili usporiti. Za to na automobilu služe kočnice. Prednje su te koje više pate od zadnjih. U današnje vreme svi proizvođači koriste disk kočnice. Za razliku od doboš kočnica koje još uvek kao zadnje opstaju, disk kočnice su efikasnije, lakše su za održavanje i nemaju nikakvih mehanizma koje služe za vraćanje pločica u prvobitni položaj nakon kočenja. One prilikom pritiska pedale kočnice preko klipčića trenjem deluje na disk i tako zaustavljaju automobil, a nakon otpuštanja pedale i dalje ostaju u približno istom položaju, samo što nemaju pritisak na disk.


Razlog što su zadnje kočnice komplikovanije leži u činjenici da one moraju, osim kočenja u vožnji, obaviti još jedan zadatak, a to je da osiguraju nepokretanje vozila kad je u stanju mirovanja, ili kako to normalnije zvuči, moraju kočiti automobil ručnom kočnicom. Obzirom da se skoro svi automobili koriste polugom i sajlom prilikom aktiviranja ručne kočnice, moraju postojati mehanizmi koji vraćaju ferode u položaj odmaknutosti od doboša nakon povlačenja ručne, a isto tako imati samopodešavanje tj. drugi mehanizam koji obzirom na potrošenost feroda, uvek održava isti razmak između feroda i doboša. Inače bi trebalo kočnice svako toliko podešavati, što se nikako ne uklapa u sve veći vremenski interval obavljanja servisa. A stariji mehaničari se sećaju kako je to bilo kad je stalno trebalo podešavati kočnice, pa su se ekscentri znali zapeći, pa se lupalo, zagrevanje itd. Bilo je gadno, iako se moglo za obavljanje servisa izvući više novca.


Nepostojanje tih mehanizma dovelo bi do toga da bi pedala kočnice počela biti sve niža, ako mehanizam zbog istrošenosti feroda ne bi približavao ferode dobošu, jer bi one, zbog veće zazora imale i veći hod, ili zagrevanje, pa čak i blokiranje kočnica, kad drugi mehanizam ne bi ferode vraćao u prvobitno položaj pre kočenja.
 
Kako je već rečeno, svega toga kod disk kočnica nema. Od kad su ušle u serijsku proizvodnju, malo se toga kod njih promijenilo. Menjao se kvalitet i to na bolje, ali sistem uglavnom ne. Jedino se u poslednje vreme, jedan klip koji gura disk pločicu na disk, kod jačih i sportskih vozila zamenio sa dva, pa čak i četiri klipa kod Formule 1. Sve to je zbog boljeg rasporeda pritiska pločice.
I disk pločice, iako uvek u istom obliku, imale su svoju renesansu. Ako se sećate prvih automobila sa disk pločicama, naročito onih „od tamo“, onda su vam u sećanju crno prljavi prednji točkovi, koji su još uz to prilikom kočenja proizvodili zvukove kao voz koji dolazi na stanicu. Bila je to neugodna škripa zbog lošeg materijala pločica. Teško je bio napraviti smesu koja neće prouzrokovati takve probleme, a uz to će još dugo trajati i dobro kočiti. Rešenje je nađeno u dodavanju nekih metala u prahu i azbesta. Ali kad su Amerikanci ustanovili da su ispod jednog mosta kod San Francisca, koji je iznad jezerceta, kome su ribice ne baš dobrog zdravlja, počeli su ispitivati zašto i ustanovili da je to zbog toga što se tu zbog lepe panorame zaustavljaju automobili. Kočenjem, naravno troše pločice, čija prašina i sitne otrovne čestice padaju u vodu i tako truju ribe. Zeleni su odmah reagovali i azbest je potpuno izbačen iz smese. Međutim, još su kod mnogih proizvođača ostali prisutni teški metali, koji su takođe štetni po zdravlje. Kako smo postali sve više ekološki svesni, verojatno da će za nekoliko godina biti zabranjeno prisustvo svih štetnih stvari u pločicama, jer jedna garnitura pločica sigurno neće spasiti svet, ali kada se to pomnoži sa brojem automobila, koji uz to ispuštaju i štetne izduvne gasove, uz ostala zagađenja, dobro je da još možemo ustanoviti da je Sunce okruglo.
 

Ako ste kupili disk pločice i otvorili kutiju, vidite da je to jedan komplet od četiri pločice, obično potpuno istog oblika. Neki sistemi imaju tzv. excentrične pločice, što bi značilo da su dve oblikom različite od druge dve, ali osim izgleda, sve je ostalo zajedničko.  Cena varira od tipa automobila do kvalitete pločice. Dakle, u ceni je sadržajna trajnost, efikasnost, otpornost protiv cviljenja i sposobnost da se i kod zagrejane pločice može kočiti istim efektom.
 

U novije vreme proizvođači moraju pomiriti dve suprotstavljanje strane, a to su tehnologije i ekologija. Iako azbest, koji je bio do pred deset godina sastavni materijal pločice više nije prisutan, kod nekih proizvođača ostali su prisutni teški metali u prahu. Kvalitetne pločice već su oslobođene tih otvora, a po pitanju samog kočenja napredovale su u smislu da već kao nove imaju već konusne ivice, kako bi se čim pre prilagodile disku koji sigurno nije idealno ravan nego mu je sredina istrošenija, a obod ima “”zub”. Tako se smanjuje period prilagođavanja, jer ponekad dodirna površina iznosi i manje od četrdeset posto, pa se disk i pločica moraju dugo strasno stiskati kako bi se postiglo stopostotno naleganje. Obično je to period 200-300 km vožnje. I tu su bolji proizvođači doskočili, pa je prvi, početni sloj pločice mekši kako bi se pločica čim pre legla. Takve pločice i čuvaju diskove.


Dok je neki prosek zamene para diskova na dve zamene pločica, tu se period produžava na tri zamene. Diskovi se mogu i obrađivati do neke debljine. Ona obično piše na disku, i ispod te mere ne smije se ići jer postoji opasnost od pregrevanja diska. U tom slučaju se disk izvitoperi i dolazi do vibracija prilikom kočenja, u najgorim slučajevima zna i puknuti. O posledicama ne treba ni govoriti.
Ono što se i kod kvalitetnijih pločica zna pojaviti je cvilenje. Ako se samo povremeno javi, onda je to zanemarivo. Duže cvilenje, naročito kod zagrejane kočnice može ukazivati na blokiranje kočionih klipčića, i takav kvar treba odmah rešavati. Za razliku od toga, čujete li ružno struganje prilikom kočenja, znak je da je disk pločica istrošena, tj da sada umesto frikcione površine po disku deluje metalni deo pločice i tako ga oštećuje. Ako se odmah reaguje, spasi ćete diskove, u suprotnom, potrebna je njihova zamena. U tu svrhu kod većine automobila na kontrolnoj tabli postoji lampica koja upozorava na istrošenost disk pločica pre nego one počnu strugati. Kod nekih je na tu istu lampicu povezana i kontrola nivoa ulja za kočnice i signalizator dignute ručne kočnice, mada se u zadnje vreme ručna odvaja na posebnu lampicu.

Ako signalna lampica kočnice počinje treperiti u krivinama prilikom oštrije vožnje, proverite nivo ulja, za kočnice, jer u krivinama prilikom naginjanja automobila, ulje u posudici “poleti” u jednu stranu, plovak padne niže i pošalje signal niskoga nivoa na kontrolnu lampicu. Pre dolivanja dobro je vizuelno pregledati unutrašnje strane točkova i prostor oko glavnog kočionog cilindra, da se isključi mogućnost nedostatka zbog propuštanja. Naime, nedostatak ulja u posudici uvek je samo posledica, a ne uzrok. Sledeće što treba pogledati je stanje debljine disk pločica. Kako se pločice troše, tako klip sve više izlazi prema van i iza sebe ostavlja prostor koli ispunjava ulje iz posudice. To naravno rezultira manjim nivoem u posudici. Ako na pločicama ima preko pet milimetara “mesa”, dolite ulje, a na sledećem servisu ili pre obavezno izmerite. Ako su tanje, nemojte niti dolivati, nego menjajte pločice, a na sledećem servisu ili pre obavezno zamenite. Ako su tanje, nemojte niti dolivati, nego menjajte pločice, a kad klipovi budu vraćeni u nulti položaj zbog novih, debljih pločica, nivo će se podignuti.


Preuzeto sa: burza.com.hr

Komentariši